”Svako dijete treba imati pravo na vrtić!”

”Svako dijete treba imati pravo na vrtić!”

Sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je, u odnosu na ostale razine obrazovanja u Hrvatskoj, najmanje razvijen i najmanje dostupan iako on predstavlja stvaranje uvjeta za cjelovit razvoja djeteta i temelj za daljnje obrazovanje. Osim što je nedovoljno razvijen, nejednako je dostupan i neravnopravan za svako dijete u Republici Hrvatskoj. 

Ova tema stalno prolazi ispod radara aktualnih političkih pitanja te očito nije prepoznato kao strateški važna što najbolje vidimo po tome da ga pompozno najavljena reforma obrazovanja uopće nije dotaknula. Na začelju smo EU po obuhvaćenosti djece programima ranog i predškolskog sustava. Europsko vijeće je 2002. godine u Barceloni utvrdilo ciljeve s područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a prema njima u članicama EU trebalo bi biti obuhvaćeno najmanje 33% djece mlađe od tri godine i 90% djece u dobi između tri godine i polaska u osnovnu školu. Mi smo daleko od tih ciljeva, a bez naznaka reformskih poteza sigurno ćemo i ostati na začelju. 

Saborski zastupnik Ante Pranić istaknuo je kako će se Nezavisna lista mladih zalagati za ujednačavanje standarda, odnosno da svakom djetetu zajamčimo pravo pohađanja ranog i predškolskog programa u svojoj lokalnoj sredini pod jednakim uvjetima na razini države. 

„U vremenu demografskog sloma države, u Hrvatskoj je potrebno omogućiti svakom djetetu pravo na jednako dostupan, pristupačan i kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. U našoj državi više od 300 gradova i općina nema jaslične programe, a više od 140 gradova i općina uopće nema vrtiće na svom području. Sustav obilježavaju izrazite i rastuće regionalne nejednakosti po svim parametrima pri čemu manje razvijene ruralne sredine imaju nemjerljivo manje mogućnosti unapređenja postojećih predškolskih kapaciteta. Rezultat je to činjenice što je odgojno-obrazovni sustav prepušten u nadležnost gradova i općina što znači nejednaka prava djece vrtićke dobi na državnoj razini. Potrebna je aktivnija uloga države u širenju mreže vrtića, te povećanju kvalitete i priuštivosti predškolskih programa. Nužno je definirati jasni i ujednačeni nacionalni zakonski okvir u ovom području koji jedini može osigurati jednake uvjete svima. Posebno je potrebno staviti naglasak na djecu nezaposlenih roditelja te djecu iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa kojima često vrtić nije dostupan iz financijskih razloga. 

Svakom djetetu u našoj državi želimo osigurati pristup kvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i to neovisno o mjestu stanovanja ili socioekonomskom statusu njegovih roditelja. To za nas predstavlja strateški cilj i želimo predškolski odgoj i obrazovanje izjednačiti s osnovnoškolskim koji je po zakonu obvezan!” 

Tomislav Panenić istaknuo je kako najmanje djece pohađa vrtiće u slavonskim županijama gdje bi oni trebali biti dostupni svima posebno ako nam je strateški cilj okrenuti demografska kretanja prema pozitivnim brojkama. „Potrebno je naglasiti i razvijati održivost predškolskih programa. Postavlja se pravo pitanje iz kojih sredstava će gradovi i općine iz ruralnih područja financirati rad ustanova i predškolske programe za djecu kada sagrade vrtiće iz bespovratnih sredstava. Biti će nemoguće bez intervencije države. Svjedoci smo da se brojne škole zatvaraju ili su pred zatvaranjem uslijed premalog broja učenika. Potrebno je prilagoditi zakonski okvir kako bi se za otvaranje jasličnih ili predškolskih programa mogla adekvatnije iskoristi mreža postojećih osnovnih škola ili drugih objekata u školstvu što bi uzrokovalo i racionalizacije određenih zajedničkih troškova, a brojne male općine, uz značajno niža ulaganja, u kratkom vremenu organizirale bi predškolski odgoj na svom području. Predloženo rješenje je dvostruka dobit za male ruralne sredine – škola opstaje, a vrtić nastaje! 

Također zbog potreba intenzivnijeg širenja predškolskih programa doći će do manjka raspoloživog broja odgajatelja u sustavu. Osim uvođenja dodatnog stipendiranja za studijske programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i povećanje redovnih upisnih kvota, trebamo razmišljati o razvoju sustava prekvalifikacija za osobe srodnih zvanja koje bi mogle steći kvalifikaciju odgajatelja. Nacionalnim zakonskim okvirom treba ujednačiti plaće djelatnika predškolskog sustava – jer trenutno za isti posao se ne dobiva ista plaća na razini države, a s obzirom na uvjete rada i razmišljati o uvođenju beneficiranog radnog staža.” 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *